Građa rečenica u ruskom ima svoja pravila, no ne mora ih se strogo držati. Ipak biste trebali zapamtiti jedno važno pravilo.

Proširena rečenica u ruskom

• Proširena rečenica s izravnim objektom:
  Subjekt (Nominativ) – Predikat – izravni objekt (Akuzativ)
  
  
  Pr:
  Виктор читает захватывающую книгу. – ordagrant: Viktor čita jednu knjigu.


• Proširena rečenica s neizravnim objektom:
  Subjekt (Nominativ) – Predikat – neizravni objekt (Dativ) – izravni objekt (Akuzativ)
  
  
  Pr:
  Виктор покупает маме букет цветов – ordagrant: Viktor kupuje majci buket cvijeća.


• Proširena rečenica s priložnom oznakom:
  Subjekt – Priložna oznaka – Predikat – Objekt
  
  
  Pr:
  Раиса с удовольствием слушает рок-музыку. – ordagrant: Raisa rado sluša rock glazbu.

Negacija rečenice u ruskom

U ruskom se cijele rečenice i dijelovi rečenica mogu negirati s česticom не.

• Ako se negacija odnosi na cijelu rečenicu, onda не stoji odmah ispred glagola.
  
  
  Pr:
  Я не говорю по-польски. – Ne pričam poljski.


• Ako se negacija odnosi samo na određeni dio rečenice, onda не stoji ispred tog dijela.
  
  
  Pr:
  Я говорю не по-польски, это русский. – Ne pričam poljski, to je ruski.

Upitna rečenica u ruskom

U ruskom se razlikuju dvije vrste upitnih rečenica: Nadopunjavajuća i odlučujuća pitanja.

Nadopunjavajuća pitanja
= Pitanja, koja se uvode upitnim zamjenicama

• Upitne zamjenice – Predikat (glagol) – Imenica kao subjekt?
  
  
  Pr:
  Кого навещает Раиса? – Koga posjećuje Raisa?


• Upitna zamjenica – Osobna zamjenica kao subjekt – Predikat (glagol)?
  
  
  Pr:
  Кого она навещает? – Koga ona posjećuje?

Odlučujuća pitanja
= Pitanja, na koja odgovarate sa „da“ ili „ne“.
Građa odlučujuće upitne rečenice je identična s građom izjavne rečenice. Upitnu rečenicu ćete raspoznati po tome, što je uzlazno naglašena.