Za građu rečenica vrijede slijedeća pravila:

• Neizravni objekt stoji ispred izravnog.
  
  
  Pr.:
  Ég gef vini mínum bók. – Poklanjam svom prijatelju jednu knjigu.
• Prilog stoji iza glagola tj. iza izravnog objekta (kod složenih vremena iza prvog konjugiranog oblika)
  
  
  Pr.:
  Hann er alltaf rólegur. – Uvijek je tih.
• Kod složenih vremena pojedini dijelovi predikata stoje jedan do drugog i između se ne nalaze prijedlozi, izravni ili neizravni objekti.
  Iznimke su prilozi!
  
  
  Pr.:
  Ég hef oft heyrt í honum. – Često sam čuo o njemu.
• U negativnim rečenicama „ekki“ (negacijska čestica) stoji iza glagola ili kod složenih vremena iza prvog konjugiranog oblika.
  
  
  Pr.:
  Ég gef vini mínum hana ekki. – Ne poklanjam svom prijatelju.
• Ako glavna rečenica stoji iza sporedne, onda glavna započinje priložnom oznakom mjesta/vremena ili česticom „enda“/„heldur“.
  
  
  Pr.:
  Við skulum ekki vera heima, heldur fara í bíó. – Ne ostajemo kući, nego odlazimo u kino.
• U odnosnim rečenicama ispred glagola uvijek stoji zamjenica „sem“.
  Ako „sem“ zauzima ulogu objekta, onda subjekt sporedne rečenice stoji ispred glagola.
  Prijedlozi onda stoje na kraju rečenice.
  
  
  Pr.:
  París er borgin, sem liggur við Signu. – Pariz je grad koji leži na rijeci Seni.
• Ako sporedna rečenica započinje konjukcijom, onda subjekt stoji iza konjukcije, zatim slijede predikat, objekt i priložne oznake.
  
  
  Pr.:
  Hann las bókina, af því að hann varð að læra. – Čitao je knjigu, jer je morao učiti.
• Sporedna rečenica započinje konjukcijom að ili upitnom zamjenicom, a zatim slijede subjekt i predikat.
  
  
  Pr.:
  Hún spurði, hvernig bíómyndin væri. – Pita, kakav bi bio film.