Grčki jezik pripada indogermanskoj jezičnoj skupini.
Njima pripadaju germanski (engleski, njemački, švedski itd.) i slavenski (ruski, poljski, hrvatski itd.) jezici.
 
Grčki tvori unutar indogermanske skupine vlastitu podskupinu.
Ako si čitavu indogermasku jezičnu skupinu zamislite kao stablo s mnogim granama, onda ćete vidjeti, da grčki ima svoju zasebnu jezičnu granu.
 
Grčki jezik se smatra najstarijim europskim jezikom, koji je imao veliki utjecaj u razvoju latinskog i današnje latinične abecede.
Znači, grčki je „prajezik” indogermanskog stanovništva.
 
Suvremeni novogrčki se zasniva na starogrčkom jeziku, koji se je govorio već 2000 godina pr. Kr.

Starogrčki - novogrčki

Između starog i novog grčkog postoje mnoge razlike.
Od 7. stoljeća se priča o „srednjegrčkom”, od 16. stoljeća se koristi i danas aktualni novogrčki.
 
Sigurno ste već čuli za „Odiseju“ ili „Ilijadu“.
Možda ste ih i pročitali.
Oba epa se pripisuju antičkom pjesniku Homeru i u današnjici se smatraju najstarijim pismenim djelima zapadne civilizacije.
No, jezik kojim su ta djela pisana nije govorni grčki, već vrsta „plastičnog” (umjetničkog) jezika.
 
Možda se upravo pitate koje su razlike između starog i novog grčkog, kada ta dva jezika imaju tako dugu povijest.
 
Suvremeni novogrčki se od svog starijeg rođaka razlikuje prije svega u izgovoru.
Zanimljivo jest, da se pisanje riječi s vremenom nije promijenilo skoro pa uopće.
 
Mnoge riječi indogermanske skupine su grčkog podrijetla, koje su se manifestirale u drugim jezicima.
Posebice u znanstvenim disciplinama npr. u medicinskim, znanstvenim i religijskim izrazima se može naći utjecaj grčkog jezika.
 
Ovdje ćete naći pregled grčkih riječi, čiji se utjecaj još i dan danas može prepoznati u hrvatskom jeziku.

Sada ugrubo već znate kako se grčki razvijao kroz povijest.