Dodavanje određenog člana

Određeni gramatički član se ne nalazi ispred imenice, nego joj dodaj na kraju u obliku sufiksa.
Određeni član za utrum glasi -en, a za neutrum -et.

Slijedeća pravila biste trebali upamtiti:

• Ako imenica završava na nenaglašeno -e, onda se odbacuje drugo „e” koje je sadržano u članu.
  Primjer:
  en kvinde (jedna žena) → kvinden (ona žena)
• Ako je naglašeni samoglasnik imenice kratak, onda se slijedeći suglasnik mora udvostručiti, kako bi se nakon dodavanja člana samoglasnik i dalje izgovarao kratko.
  Primjer:
  en ven (jedan prijatelj) → vennen (onaj prijatelj)
• Ako imenica završava na -um, onda se taj nastavak odbacuje i zamjenjuje se određenim članom -et.
  Primjer:
  et museum (jedan muzej) → meseet (onaj muzej)

Množina određenog člana

U množini postoji jedan zajednički član koji glasi -en.
Taj se nastavak dodaje neodređenoj imenici u množini.

Postoje samo dvije iznimke:

1. Imenice, koje ne tvore množinu, čiji je oblik jednak u jednini i mnoćini, dobivaju nastavak -ene.
   Primjer:
   år (godina/godine) → årene (one godine)
2. Ako imenica u jednini završava na -ere, onda trebate izbaciti jedno „e“, prije no što možete dodati nastavak -ne određenog člana.
   Primjer:
   lærere (učitelji) → lærerne (oni učitelji)

Određeni član imenice iza atributa

Pozor:
Određeni član se dodaje imenici samo u slučajevima u kojima stoji samostalno.

Ako je imenica u pratnji atributa, onda se član piše ispred i mijenja svoj oblik.
Ispred „en” i „et” se ubacuje „d”. Tako nastaje član „den” tj. „det”.
U množini se -ne pretvara u „de”.
 
Primjer:
den røde stige → one crvene ljestve