Pisma svijeta: Tamilsko pismo

Tamilsko pismo Nakon što smo Vam predstavili već mnoge jezike i jezične porodice, Vas sada želimo zabaviti raznim pismima koji se govore diljem svijeta.
Započinjemo s tamilskim pismom koje se na tamilskom zove tamiz ezuttu (hr. tamilska slova).
 
Tamilskim jezikom se koristi preko 70 milijuna ljudi.
Jedan je od 22 službena jezika Indije i uglavnom se govori u južnoindijskoj saveznoj državi Tamil Nadu.
Osim toga je tamilski službeni jezik na Šri Lanki i u Singapuru.
Tamilski pripada porodici južnodravidskih jezika.
 
Ako želite saznati više, onda zavirite u naš blog o dravidskim jezicima.

Podrijetlo i razvoj tamilskog jezika

Tamilsko pismo vuče svoj korijen iz južnoindijskog grantha pisma.
Grantha pismo je nastalo preko pallava i chera pisma, varijante južnoindijskog brahmi pisma i još uvijek se koristi u južnoj Indiji u nešto promijenjenom obliku za zapisivanje sanskrta.
Brahmi pismo se smatra prethodnikom svih indijskih pisama.
 
U 3. stoljeću pr. Kr. - točnije 254. godine pr. Kr. - su sastavljeni najstariji pismeni nalazi tamilskog na Brahmi pismu.
Najstariji književni tekst na tamilskom se zove Tolkāppiyam i zapisan je vjerojatno oko 200 pr. Kr.
Tamilski ima književnu povijest dugu preko 2000 godina i time je jedini jezik Indije koji je istovremeno klasičan i moderan.
 
Prvi tisak na tamilskom pismu je nastao u 16. stoljeću pomoću kršćanskih misionara.
Nekoliko otrografskih promjena tamilskog pisma se pripisuju talijanskom misionaru Constantine Beschi (1680–1743).

Svojstva tamilskog pisma

Svojstva tamilskog pisma

Kao kod većine indijskih pisama se i tamilsko koristi samo za jedan jezik, za tamilski.
Povremeno se i Badaga ili Saurashtri, dva lokalna jezika regije Tamil Nadu, koriste tim pismom.
Nešto rjeđe ga koriste tamilski brahmani koji pišu sanskrt.
No, morali su se razviti dodatni znaci, kako bi se posebni glasovi sanskrta mogli izraziti tamilskim pismom.
 
U cijelom južno azijskom dijelu se tamilski pojavljuje kao fenomen dvojezičnosti.
Tamilski poznaje dva govorna oblika.
Jedan govorni oblik je književni tamilski jezik i oslanja se o klasični oblik govora.
Snažno se razlikuje od drugog govornog oblika.
Drugi govorni oblik jest tamilski svakodnevni govorni jezik koji se koristi u razgovorima s prijateljima i poznanicima i u neformalnim tekstovima (npr. e-mail ili SMS).
Tamilsko pismo je namijenjeno za pisanje tamilskog književnog jezika செந்தமிழ் (centamiḻ).

Književni jezik se koristi prije svega u tiskanim tekstovima u televizijskim emisijama i za formalne prigode.
Govorni jezik கொடுந்தமிழ் (koṭuntamiḻ) je težak za pisanje.
Uglavnom se koristi u svakodnevnim razgovorima.
Može se smatrati žargonom.
 
U 19. stoljeću se pokušalo načiniti pismeni oblik tamilskog govornog jezika;
Taj se danas koristi pretežito u školskim knjigama i u dijalozima moderne proze.
 
Iako se tamilsko pismo smatra tipičnim indijskim pismom, ipak se razlikuje od ostalih u dva vrlo važna aspekta:
Sadrži puno manji broj znakova, pošto u fonologiji tamilskog aspiracija i naglasak ne utječu na značenje riječi.
Tome se pridodaje, da tamilski ne poznaje ligature, tj. vezanje dvaju slova u jednu formalnu optičku jedinicu, a poznaje vezanje suglasnika u cjeline pomoću točke puûûi koja se piše iznad znakova.

Način pisanja: fonografsko pismo

Tamilsko pismo je jedno od takozvanih fonografskih pisama.
To znači, da jedan znak izražava točno jedan glas.
Točnije rečeno - kao kod većine indijskih pisama - se ovdje radi o kombinaciji slovnog i slogovnog pisma.
 
Ovakav sistem pisanja se naziva i abugida pismom ili "alfasilabičnim" pismom.
Pojedini znakovi predstavljaju glasovne kombinacije koje se sastoje od manjih slogova.
 
Tamilsko pismo se piše horizontalno s lijeva na desno i ne razlikuje između velikih i malih slova.
Pošto se tamilski izvorno pisao na palminim listovima, se umjesto uglatog razvilo okruglo pismo, pošto bi uglati znaci rasjekli listove.

Znakovi u tamilskom

Znakovi u tamilskom

U tamilskom postoji 32 glasa:
12 samoglasnika uključujući 2 diftonga, 16 suglasnika uz 4 dopunska suglasnika koji se pojavljuju u posuđenicama iz engleskog ili sanskrta.

Svaki od ovih znakova se predstavlja zasebnim znakom:
Samoglasnici, kao i suglasnici, svi imaju zasebne znakove od kojih dva posjeduju po dvije grafičke varijante.
Znači, za 16 samoglasnika postoji 18 znakova.
Dodatno, tamilski alfabet sadrži još 5 znakova, takozvane Grantha znakove koji predstavljaju određene glasove u posuđenicama iz sanskrta.
4 od njih su, gore već navedeni, dopunski suglasnici, a peti znak opisuje zadani redoslijed suglasnika.

Tome se dodaje poseban suglasnički znak, āytam (ஃ).
Dolazi iz staro tamilskog, gdje je predstavljalo velarni strujni glas [h].
No, danas posjeduje drugačiju funkciju.
Uvijek se stavlja pred znak glasa p i skupa s njim predstavlja strujni glas [f] u svim posuđenicama engleskog jezika.
 
Vezanjem 18 tj. (uključujući grantha znakove) 23 suglasnika sa 12 nesamostalnih samoglasnika se mogu tvoriti 216 tj. 276 kombinacija.
 
Ima pet različitih samoglasnika, koji se pojavljuju u kratkom ili dugom obliku.
Dugi samoglasnici su dvostruko duži od kratkih.
Pored ovih 5 kombinacija samoglasnika postoje još dva diftonga.

U alfabetskom redoslijedu prvo dolaze samoglasnički parovi, zatim suglasnici i za kraj grantha znakovi.
 
Ovdje ćete naći pregled tamilskog alfabeta kao PDF datoteku.
 
Svaki od ovih 16 suglasnika posjeduje inherentni samoglasnik a.
Suglasnik க se izgovara ka, ako stoji sam, a suglasnik ம se izgovara ma.
 
Ako suglasniku slijedi još jedan samoglasnik, onda se suglasnik modificira dijakritičkim znakom.
Taj se dijakritički znak dodaje na suglasnik.
Ovaj se znak naziva i sporednim samoglasnikom i ne može stajati samostalno.
 
Dijakritički znaci su mali znaci poput točki, crtica, kvačica ili malih krugova koji se dodaju ispred ili iza suglasnika.
Inherentni samoglasnik a se u tom slučaju zamjenjuje jednim drugim.
Jedan primjer bi bio கா za ili மா za .
Suglasnik i sporedni samoglasnik skupa tvore slogovni znak, koji je osnovni znak pisma.
 
Stoga postoje dvije vrste samoglasnika uvjetovanih položajem:
Primarni ili samostalni samoglasnici se nalaze na početku riječi, a sekundarni ili nesamostalni samoglasnici se nalaze iza suglasnika s iznimkom inherentnog kratkog samoglasnika -a.

Suglasnici sa samoglasnikom u nastavku

Znak
Prijepis
Glas
ka
[ka], [kʌ], [kə]
கா
[kɑː]
கி
ki
[ki], [kɨ]
கீ
[kiː], [kɨː]
கு
ku
[ku], [kɯ]
கூ
[kuː]
கெ
ke
[ke], [kɘ]
கே
[keː], [kɘː]
கை
kai
[kai̯], [kɛi̯]
கொ
ko
[kɔ]
கோ
[koː]
கௌ
kau
[kɑu̯]

"Nijemi suglasnik" - suglasnik kojeg prati obični ili kratki vokal se obilježava točkom puûûi, već spomenutim znakom za otpadanje samoglasnika.
Ovaj anulira svaki, suglasniku inherentni, kratki samoglasnik a i time suglasnik postaje nijem.
Stoga, svaki gore navedeni suglasnik posjeduje takvu točku.
 
Alfabetski redoslijed glasi ovako:
Prvo idu samoglasnici, zatim suglasnici i na kraju grantha znakovi.
U samoglasnike se ubrajaju kratki i dugi samoglasnici u parovima, te oba diftonga.
Suglasnici započinju s aytam, zatim slijede ostali suglasnici.
Na kraju alfabeta stoje grantha znakovi.
 
Tradicionalni tamilski brojevi se u modernim brojevima u stvari više ne pojavljuju.
Umjesto njih se uglavnom koriste arapski brojevi.